Usporedba učinkovitosti blokatora alfa-adrenergičnih receptora tamsulozina i doksazosina u liječenju kamenaca donjeg dijela mokraćovoda

V.Bekavac, B.Ružić(1), I.Gilja, D.Tomić ,M.Kordić, M.Tipurić, D.Zalihić, J.Baranik, M.Ignatkov, K.Pavlović,

Klinika za urologiju SKB Mostar, F BiH; (1) Klinika za urologiju Sestre Milosrdnice, Zagreb,Hrvatska

SAŽETAK

Uvod: Bolesnici s mokraćnim kamencima i posljedičnom bubrežnom kolikom predstavljaju važan dio svakodnevne urološke prakse. Liječenje blokatorima alfa-adrenergičnih receptora pospješuje spontano uklanjanje mokraćnog kamenca promjera do 1 cm.

Cilj istraživanja: Utvrditi ima li razlike među ispitivanim alfa-blokatorima u vremenu potrebnom za uklanjanje kamenca, intenzitetu boli tijekom faze bubrežnih kolika, ukupnoj dozi korištenih analgetika, te postoji li razlika u ispitivanim skupinama u broju indikacija za operacijski postupak liječenja ukoliko ne dođe do spontanog prolaska kamenca.

Metode: Istraživanje je provedeno na bolesnicima Klinike za urologiju Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, vrijeme trajanja studije je od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2012. Istraživanje je bilo prospektivna studija parova. Uključeno je ukupno 60 bolesnika, odnosno dvije skupine po 30 bolesnika. Kod 30 bolesnika primjenjivan je tamsulozin kapsule per os u dozi 0,4 mg jednom dnevno, a ostalih 30 bolesnika uzimalo je doksazosin tablete per os u dozi 2 mg, također jednom dnevno. U slučaju dodatnih bolova ispitanici su po potrebi uzimali diklofenak rektalne čepiće u dozi 1-3 mg/kg/dan, odnosno 50-200 mg/dan podijeljeno u 2-4 pojedinačne doze.

Rezultati: Nije postojala statistički značajna razlika između skupina u odnosu na starosnu dob (39,00 ± 12,32 i 37,73 ± 11,22 godina), spol (χ2= 0,29, p = 0,59), niti u odnosu na veličinu kamenca (5,50 ± 1,32 mm i 5,50 ± 1,37 mm). Spontano uklanjanje ureterolita nastupilo je kod 27 od 30 bolesnika (90%) u skupini liječenoj tamsulozinom, te kod 24 od 30 bolesnika (80%) u skupini liječenoj doksazosinom. Utvrđena je značajna statistička razlika između promatranih skupina u broju dana potrebnih za uklanjanje kamenca, tako da je skupini liječenoj tamsulozinom u prosjeku bio potreban kraći period za uklanjanje kamenca (11,89 ± 5,69 dana) u odnosu na skupinu liječenu doksazosinom (15,42 ± 6,81 dana). Nije bilo statistički značajne razlike u broju napadaja bubrežnih kolika (5,00 ± 1,87 i 5,00 ± 2,24 kolika), kao ni u ukupnoj dozi uzetih analgetika (250,00 ± 105,37 mg i 300,00 ± 133,00 mg diklofenaka u obliku rektalnih čepića). Koristeći numeričku ljestvicu boli pokazano je kako nema razlike u intenzitetu boli između promatranih skupina (7,38 ± 1,18 i 7,50 ± 1,04). Nije ustanovljena značajna razlika između ispitivanih skupina u stavu o boli i analgeticima, a isto tako ni u broju operacijskih postupaka koji su rađeni ukoliko nije došlo do uklanjanja kamenca. Dva bolesnika iz skupine liječene tamsulozinom imala su retrogradnu ejakulaciju. Nije bilo drugih neželjenih djelovanja bez obzira na vrstu propisanog alfa-blokatora.

Zaključak: Lijekovi iz skupine blokatora alfa-adrenergičnih receptora zauzimaju značajno mjestu u liječenju bolesnika s kamencem u donjem dijelu mokraćovoda i posljedičnom bubrežnom kolikom. Preporuča se korištenje tamsulozina u odnosu na doksazosin zbog ustanovljenog kraćeg vremena potrebnog za uklanjanje kamenca.

Ključne riječi: bubrežna kolika, kamenci mokraćovoda, alfa-adrenergični blokatori, tamsulozin, doksazosin