Transuretralne resekcije tumora mokraćnog mjehura bipolarnom metodom
Nada Strčić, Sanja Juretić,
Klinika za urologiju, KBC Rijeka
Uvod i cilj rada: Karcinom mokraćnog mjehura spada u najčešće tumore mokraćnog sustava koji se otkriva dvostruko češće u muškaraca uz najveću pojavnost u dobi između 65 i 70 godina. Vodeći simptom je bezbolna hematurija. Prilikom otkrivanja bolest je najčešće ograničena na mokraćni mjehur – površinski tumori (85% bolesnika). Histološki, najčešće su to karcinomi prijelaznog epitela. Površinski tumori liječe se kirurški, transuretralnom resekcijom (TUR) i po potrebi intravezikalnom instilacijom kemoterapijskih i imunoterapijskih lijekova. Elektrokirurgija nudi dvije metode resekcije; monopolarna, koja se do sada smatrala zlatnim standardom i novija, bipolarna metoda, koja nudi određene prednosti u korist bolesnika i postavljanja dijagnoze. U radu prikazujemo naša iskustva u primjeni bipolarne metode.
Pacijenti i metode rada: U jednogodišnjem razdoblju na Klinici za urologiju, KBC Rijeka, učinimo prosječno 250 – 270 transuretralnih resekcija tumora mokraćnoga mjehura. Bipolarnom metodom u posljednje dvije godine učinili smo 81 transuretralnu resekciju tumora mokraćnoga mjehura. Praćenjem medicinske dokumentacije bolesnika operiranih bipolarnom metodom uočili smo određene parametre koje prikazujemo i analiziramo u radu.
Rezultati: Operirani bolesnici bili su u dobi od 29 – 90 godina, a muškaraca je bilo četverostruko više. Većina bolesnika bila je na nekoj vrsti antikoagulantne terapije i opterećena komorbiditetima. U početku smo bipolarnom metodom operirali sve bolesnike bez obzira na veličinu i lokalizaciju tumora. Nakon što smo uočili da je u nekoliko bolesnika operiranih bipolarnom metodom došlo do značajnog poslijeoperacijskog krvarenja s posljedičnom tamponadom mokraćnog mjehura sa potrebom revizije, ovom metodom operiramo tumore manje veličine. Prvi nalaz tumora imalo je 38 bolesnika, od toga broja do sada je 12 bolesnika (31,6%) imalo recidiv. U većine bolesnika (75%) patohistološka analiza je pokazala da se radi o površnom tumoru prijelaznog epitela. Obturatorni refeks se javio u 2 bolesnika. Niti u jednog bolesnika nije se razvio TUR sindrom niti je došlo do razvoja strikture uretre.
Zaključak: Primjena transuretralne resekcije bipolarnom metodom donosi korist bolesniku zbog smanjenog stvaranja ožiljnog tkiva, rjeđeg nastanka strikture uretre, sigurna je metoda, a operater je zadovoljan preciznošću i vizualizacijom reza. Također, patolog dobiva termalno manje oštećen materijal što olakšava postavljanje dijagnoze. Ova metoda se osobito preporuča u bolesnika sa „pace makerom“. Zbog svega gore navedenoga možemo reći da bipolarna metoda može nadomjestiti monopolarnu u bolesnika u kojih je potrebna transuretralna resekcija tumora mokraćnoga mjehura.