Radikalna prostatektomija vs brahiterapija
Prof dr Miodrag Acimovic
Uroloska Klinika, Beograd
Radikalna prostatektomija (perinealnim pristupom) I brahiterapija (BT) su prve metode koje su koristene u lecenju karcinoma prostate (KP), jos pocetkom dvadesetog veka. Narednih sto I vise godina smenjivale su se razlicite metode na vodecem mestu u lecenju. Sedemadesetih godina proslog veka spoljno zracenje je imalo primat, a onda je otvorena retropubicna radikalna prostatektomija postala zlatni standard. U poslednjih 20 godina umapredjena je tehnologija spoljnog zracenja a I brahiterapija je uz nove imidzing tehnologije I kompjutersko racunanje dozne distribucije ponovo postala aktuelna. Paralelno sa tim razvijen je I koncept minimalno invazivne hirurgije (MIH), prvo laparoskopske a odmah potom I robotske.
Obzirom na heterogenost karcinom prostate u smislu da bolest nije podjednako agresivna kod razlicitih pacjenata, a I na razlike izmedju pojednih bolesnika u smislu godina starosti I pridruzenih komorbiditeta, jasna je potreba za individualizacijom tretmana kod pojedinih pacijenata. U jednom periodu je zracenje bilo vodece u terapiji lokalno uznapredovalog carcinoma dok je radikalna prostatektomija bila dominantna u lecenju lokalizovanog KP. Danas se smatra da osim retropubicne prostatektomije I minimalno invazivna hirurgija moze biti radikalna u tom stadijumu. Sa druge strana u zavisnoti od sirine polja I upotrebljene doze, brahiterapija u kombinaciji sa spoljnim zracenjem moze zadovoljiti concept radikalnog lecenja, a mono brahiterapija moze biti I minimalno invazivan tretman.
Glavni cil je komparacija zracne terapije (BT mono i BT “boost”) sa retropubicnom radikalnom prostatektomijom (RRP) kao zlatnim standardom i laparoskopskom radikalnom prostatektomijom (LRP) kao predstavnikom minimalno invazivne hirurgije.
U pitanju je retrospektivna analiza pacijenata operisanih ili zracenih u periodu 2009.-2015. sa minimalnim pracenjem od tri godine.
Komparacija radikalna prostatektomije I zracenja je teska zbog razlicitih komplikacija I razlicitih kriterijuma radikalnosti. Eskalacijom brahiterapijske doze zracenja postigli smo radikalitet koji se i po nivou “cut off” vrednosti za biohemijski relaps moze uporediti sa radikalnom prostatektomijom. Povecanje doze zracenja nije dovelo do povecanja stope teskih komplikacija. Onkoloski rezultat BT je slican radikalnoj operaciji.
Laparoskopska radikalna prostatektomija je imala isti onkoloski rezultat kao i RRP kada smo uporedili procenat pozitivnih margina I biohemijski relaps. Ovim je potvrdjeno da koncept minimalno invazivne hirurgije moze biti podjednako radikalan uz sve prednosti koje ga prate: minimalno krvarenje, brži oporavak, kraća hospitalizacija i kateterizacija.
Zbog nedostatka randomizovanih studija optimalan tretman je I dalje kontraverzan. Za pacijente koji nisu idealni kandidati za hirurski tretman ili odbijaju hirurgiju zbog mogucih komplikacija, BT pruza isti onkoloski rezultat. Prednost brahiterapije je da se moze primeniti u svim stadijumima od malog volumena i male agresivnosti do neresektabilnih tumora, kao I kod pacijenata sa znacajnim komorbiditetima koji nisu pogodni za hirursko lecenje.