Preemptivna transplantacija bubrega – prikaz bolesnika
Lidija Vitas, Dragana Petrač
Klinika za urologiju, KBC Rijeka
Uvod i cilj rada: Transplantacija bubrega je najbolja metoda u liječenju završnog stadija bubrežne bolesti. To je postupak kojim se, najčešće, bubreg darivatelja smješta u donji dio trbušne šupljine primatelja, pri čemu se bubrežna arterija i vena spajaju na zdjeličnu arteriju i venu primatelja, a mokraćovod presadka se spaja na mokraćni mjehur primatelja. U velike većine bolesnika transplantacija bubrega bude učinjena nakon započinjanja hemodijalize. Kada se transplantacija planirano učini prije nego je započeta hemodijaliza, govorimo o preemptivnoj transplantaciji. U radu želimo prikazati složenost obrade bolesnika koji je kandidat za ovakav oblik transplantacije kao i naša opažanja u poslijeoperacijskom tijeku.
Pacijenti i metode rada: U KBC Rijeka učinjena je prva transplantacija bubrega 30. siječnja 1971. godine. Do danas je učinjeno 1020 transplantacija; 660 kadaveričnih, 360 sa živih darivatelja, a među njima 4 ortotopne i jedna preemptivna transplantacija. Prikazati ćemo pripremu bolesnika za preemptivnu transplantaciju, operaciju i rani poslijeoperacijski tijek.
Rezultati: Bolesnik je 26 godina star muškarac kojemu su smetnje počele prije 6 godina. Zbog povišenog krvnog tlaka upućen je na obradu. Promjenjena boja urina („boje coca cole“), simptom je koji je usmjerio daljnju obradu prema bolestima bubrega te je pronađen poremećaj bubrežne funkcije. Učinjena je biopsija bubrega koja je govorila u prilog IgA nefropatije. Ovaj oblik nefropatije najčešće se prenosi s roditelja na dijete. Preporučeno liječenje kortikosteroidima i imunosupresivima je bolesnik isprva odbijao, ali je zbog pogoršanja bubrežne funkcije ipak ono započeto. Postepeno je dolazilo do pogoršanja bubrežne funkcije te su bolesnik i njegova obitelj informirani o mogućnostima liječenja završnog stadija bubrežne bolesti (hemodijaliza, transplantacija bubrega). Pripreme za transplantaciju bubrega započele su 4 mjeseca prije same operacije. I sam bolesnik i darivatelj (majka) prošli su opsežnu prijetransplantacijsku obradu. Dana 17. ožujka 2014. godine učinjena mu je planirana transplantacija. Presadak je odmah preuzeo funkciju. Rani poslijeoperacijski tijek je prošao uredno bez imunoloških, kirurških i infektivnih komplikacija. Potrebe za hemodijalizom nije bilo.
Zaključak: Preemptivna transplantacija bubrega je moguća metoda u liječenju završnog stadija bubrežne bolesti. Naše iskustvo u liječenju opisanoga bolesnika uklapa se u spoznaje drugih centara. Prednost ove metode je izbjegavanje hemodijalize i komplikacija koje su vezane uz nju. Preemptivna transplantacija bubrega je pogotovo važna metoda u liječenju završnog stadija bubrežne bolesti u djece i mladih te bi se u njih trebao poticati ovakav oblik liječenja.