Planiranje zdravstvene njege inkontinentnog bolesnika nakon radikalne prostatektomje
Martina Bituh,
Klinika za urologiju KBC Zagreb
Inkontinencija je nemogućnost kontroliranja mokrenja, a obuhvaća smetnje od povremenog “bježanja” mokraće do kompletne nemogućnosti zadržavanja mokraće. Inkontinencija se češće javlja u starijih osoba, sa predominantnom zahvaćenošću žena. Kod muškaraca je povezana s nekoliko čimbenika od kojih valja istaknuti bolesti prostate: benigna hiperplazija i karcinom.
Nakon operativnog zahvata prostate, konkretno, radikalne prosta-tektomije, najučestalija je stres inkontinencija i simptomi prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura. Iako inkontinencija obično ne predstavlja hitno stanje, ona treba biti evaluirana od strane urologa, koji preporuča određene terapijske postupke, odnosno zahvate.
Obzirom na tip inkontinencije, liječenje se provodi: konzervativno, lijekovima, neuromuskularnom elektro-stimulacijom ili kirurški. Kako inkontinencija utječe na sve aspekte bolesnikova života, uloga medicinske sestre je, prema procesu zdravstvene njege, procijeniti bolesnikovo stanje te postaviti sestrinsku dijagnozu, a shodno tome i realan cilj.
Tijekom planiranja zdravstvene njege inkontinentnog bolesnika posebnu pažnju moramo obratiti na poboljšanje kvalitete života bolesnika te edukaciju sprovoditi u tom smjeru.