Perioperativna zdravstvena njega bolesnika kod obiteljske transplantacije bubrega

Kristina Filipović,

Klinika za urologiju KBC Zagreb

Svako ljudsko biće je jedinstvena i kompleksna cjelina, kao što se svaki prst njegove ruke razlikuje od prstiju ruke druge osobe, tako se i ljudi međusobno razlikuju na više razina. Po mnogočemu možemo biti slični, ali se i po mnogočemu možemo razlikovati. Sličnost je mogućnost, različitost je pravilo.

Transplantacija bubrega najbolja je metoda liječenja uznapredovalog kroničnog zatajenja bubrega, nezamisliva i nemoguća za izvesti bez donora. Donor bubrega može biti neživa osoba, tada govorimo o kadaveričnoj transplantaciji bubrega, ili živa osoba. Pod živim donorom mislimo na rodbinu, tzv. živi srodni donor. Živi srodni donor je najčešće rodbina prvog koljena (roditelji, djeca, sestra, brat i slično), a moguće je i donorstvo rodbine drugog koljena (tete, ujaci, stričevi). Moguće su i tzv. žive nesrodne transplantacije kod kojih su donori najčešće supružnici, emocionalno povezane osobe ili čak anonimni donori. Po mnogočemu se živa transplantacija razlikuje od nežive ,a samim time je i bolja. Neke od prednosti su te što se živa srodna/nesrodna transplantacija može isplanirati te nema čekanja na Listi čekanja za kadaveričnu transplantaciju bubrega; prosječni vijek trajanja grafta (presatka, transplantata) je dulji; minimalna je incidencija odgo­đene funkcije grafta; kraći i lakši tijek oporavka; potrebna je manje agresivna imunosupresivna terapija; te nezanemariva emocionalna povezanost.

 U novom načinu života transplantiranih osoba veliku ulogu igra medicinska sestra. Zdravstvena skrb obuhvaća preoperativno i postoperativno razdoblje te edukaciju. S obzirom da se radi o operativnoj metodi koja nužno mijenja način života samo točne informacije i podrška omogućuju što dulji vijek transplantata. Stoga medicinska sestra ima zadaću komunicirati s bolesnikom o njegovom novom načinu života, edukacijskom programu, tjelesnom praćenju promjena te prevenciji mogućih komplikacija.