Endourološko liječenje tumora pijelona solitarnog bubrega – prikaz slučaja
Andrijašević Vedran¹, Marić Marjan¹, Čikić Bojan¹, Hudolin Tvrtko¹, Kaštelan Željko¹²
¹Klinika za urologiju, KBC Zagreb
²Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Uvod:
Unatoč razvoju i usavršavanju neinvazivnih dijagnostičkih metoda, otkrivanje tumora gornjeg urotela, ali i praćenje bolesnika nakon zahvata može biti izazovno.
Materijali i metode:
Bolesnik star 69 godina prije 7 godina imao je transuretralnu resekciju karcinoma mokraćnog mjehura nižeg stupnja malignosti. Na kontroli nakon zahvata citologija urina opisivala je atipiju i diskariozu, a kompjuterizirana tomografija (CT) zadebljanje lijevog uretera u razini S3 kralješka vel. oko 1 cm. Učinjena je eksplorativna ureterorenoskopija i hitna patohistološka analiza (PHD) kojom je potvrđen tumorski proces, a nakon toga i lijevostrana nefroureterektomija te dobiven patohistološki nalaz pT1, G2. Bolesnik je tijekom idućih pet godina praćenja imao u tri navrata povrat bolesti u mokraćni mjehur PHD: pTa, G2 da bi se zatim na CT-u opisao defekt punjenja u području pijeloureteralnog prijelaza vel. 0.3×0.6 cm. Učinjena je eksplorativna fleksibilna ureterorenoskopija (FURS) i potvrđena papilarna tvorba u desnom pijelonu, a potom je učinjena i laserska resekcija. PHD: Ca urotheliale papillare non invasivum, pTa. Bolesnik je redovito praćen te unatoč urednim kontrolnim nalazima (citologija urina, kontrolne cistoskopije, kontrolne magnetske rezonance) nakon 18 mj. je ponovljen eksplorativni FURS, na kojem je nađen sitan recidiv koji je tretiran laserskom energijom.
Zaključak:
Endoskopski pristup dijagnostici i liječenju tumora gornjeg urotela niskog malignog potencijala sigurna je i reproducibilna metoda koja može pokazati povrat bolesti koje druge metode ponekad nisu u mogućnosti prepoznati.