Cistektomije u KBC Zagreb – različite derivacije, naši rezultati
Čikić B¹, Sambolić T¹, Zekulić T¹, El-Saleh A¹, Anđelić J¹, Andrijašević V¹, Kaštelan Ž¹
¹Klinika za urologiju, Klinički bolnički centar Zagreb
Uvod:
Karcinom mokraćnog mjehura je deseti najčešće otkriveni tumor kojeg prati značajan mortalitet i morbiditet. Radikalna cistektomija predstavlja primarnu terapijsku opciju za pacijente s lokaliziranim mišićno-invazivnim kao i mišićno-neinvazivnim, visokorizičnim karcinomom mokraćnog mjehura. Osim fokusa na onkološke ishode, sve više se naglašava važnost očuvanja kvalitete života nakon radikalnog liječenja.
Cilj ovog istraživanja je prikazati različite metode urinarnih derivacija nakon provedenih radikalnih cistektomija u Klinici za urologiju KBC-a Zagreb u proteklih 11,5 godina, uz poseban osvrt na postoperativne komplikacije i patohistološku analizu.
Rezultati:
Tijekom razdoblja od 1/2011. do 6/2023., u Klinici za urologiju KBC Zagreb izvedeno je ukupno 452 cistektomije. Prosječna dob operiranih pacijenata iznosila je 69 godina, pri čemu je 29.9% bilo ženskog, a 70.1% muškog spola. Analizirajući različite urinarne derivacije, utvrđeno je da je 45.1% pacijenata podvrgnuto ureterokutaneostomiji, 31.6% ileal conduit derivaciji (Bricker), 20.4% ortotopičnoj derivaciji (Hautmann) i 2.9% drugim vrstama derivacija. Kod 14% pacijenata ordinirana je neoadjuvantna kemoterapija.
Kod 91,2% slučajeva radilo se o urotelnom karcinomu, u 4,29% slučajeva otkrivena je planocelularna komponenta, adenokarcinom je zabilježen kod 2,62% pacijenata, neuroendokrini tumor kod njih 1,35% te sarkom kod 0,54% pacijenata.
Zaključak:
Liječenje karcinoma mokraćnog mjehura zahtijeva ekspertizu i multidisciplinarnost uz individualni pristup svakom pacijentu. Radikalna cistektomija ostaje jedan od najzahtjevnijih onkološko-rekonstrukcijskih zahvata u urologiji.