Autonomna disrefleksija i endourološke procedure

Strčić N.
Dom zdravlja Primorsko – goranske županije, Rijeka, Hrvatska

Osobe s oštećenjem kralježnične moždine (OKM) vidno pate od ograničavajućih motoričkih, senzornih i autonomnih deficita ali i od značajne kardiovaskularne disfunkcije. Između ostalih tu spadaju i epizode nekontrolirane hipertenzije nazvane autonomna disrefleksija (AD). AD je akutno, životno ugrožavajuće stanje koje se najčešće javlja u osoba s OKM iznad šestog torakalnog segmenta (Th 6 i više), u do 90% bolesnika. Bolesnici s OKM iznad Th6 imaju često iskustvo AD koja se prvenstveno očituje naglim porastom krvnog tlaka iznad normale za određenu osobu. Epizode AD često su praćene pulsirajućom glavoboljom, crvenilom kože i znojenjem iznad nivoa ozljede te hladnom kožom ispod nivoa ozljede, kao i bradikardijom. Epizode AD mogu se događati dnevno i ovise o mnogobrojnim čimbenicima. AD je najčešće vezana uz urološku problematiku (retencija urina), no uključuje i endoskopijske dijagnostičke i terapijske postupke.

U osoba s oštećenjem kralježnične moždine, AD potaknuta zbivanjem u donjem dijelu mokraćnoga sustava najčešće je posljedica nekog urološkog postupka. Pacijenti koji se podvrgavaju urodinamskom ispitivanju također mogu doživjeti AD, a isti problem se javlja u većine bolesnika u kojih se radi cistoskopija, transuretralno razbijanje kamenaca ili vantjelesno mrvljenje kamenaca kada se oni provode bez anestezije, te je neophodno smanjiti aferentnu stimulaciju tijekom ovih postupaka. Iz toga razloga preporuča se da kod svih pacijenata s OKM u kojih se vrše dijagnostički ili terapijski postupci, bez obzira na visinu lezije, bude monitoriran krvni tlak a poželjna je i prisutnost anesteziologa. Tip anestezije ovisi o visini i tipu ozljede leđne moždine (kompletna ili inkompletna), vrsti planiranog zahvata te da li je bolesnik prije imao epizode AD. Naime, neprepoznata i neliječena AD može dovesti do cerebrovaskularnih i kardiovaskularnih komplikacija i smrti, a sve kao posljedica nekontrolirane hipertenzije.

Unatoč odgovarajuće medicinske njege i napretka u razumijevanju patofiziologije AD većina osoba s visokim OKM ima brojne epizode AD. Medicinska sestra uključena u urološke endoskopijske procedure mora biti upoznata sa sindromom AD. Komunikacijom s pacijentom koji ima OKM može pridonjeti prevenciji razvoja AD, ranom prepoznavanju sindroma AD i adekvatnom liječenju, kako bi pacijenti s epizodama AD dobili optimalnu zdravstvenu skrb.